°C 28

PŠ Dubranec "preselila" u susjedstvo: U mjesto s 50-ak stanovnika stiglo je gotovo još toliko školaraca

12.02.2021.

Petar Brnada

Bukovčak, maleno naselje Vukomeričkih gorica ili ako vam je draže Vrhovja, koje broji ispod pedeset stanovnika od ovog je tjedna ponovno živnulo. U to malo selo površine 3,41 kvadratnih kilometara od ponedjeljka u školu, točnije u vatrogasni dom koji je dijelom preuređen u pravu malu školu, svakodnevno stiže 35 učenika iz obližnje Područne škole Dubranec koji su zbog teških oštećenja na spomenutom objektu morali preseliti u susjedstvo.

Ta velika promjena u njihovim životima ostavila je snažan dojam na sve njih, pa tako i na učiteljice koje s njima provode dane u novom okruženju. Kako su se snašli prvih dana nastave te što kažu o novoj školi, provjerili smo upravo u Bukovčaku gdje su nas mali školarci i djelatnici škole veselo dočekali.

Prilikom našeg dolaska u minibus koji školsku dječicu razvozi krugom koji se proteže na 48 kilometara, upravo su ulazili mališani koji su za taj dan odradili svoju smjenu. Veseli i nasmijana lica ulazili su u bus i sjedali na svoje mjesto dok su srdačno pozdravljali i učiteljice i nas, pa nam i mahnuli kroz prozor. Momentalno su nam dali do znanja da im se nova škola itekako dopada.

Sve njih do minibusa je otpratila voditeljica škole, Irena Meštrović, koja nas je ubrzo odvela na gornji kat vatrogasnog doma Bukovčak koji je u potpunosti preuređen za školski boravak. S voditeljicom Meštrović kročili smo i u prvu učionicu u kojoj su rado dočekali novog gosta- novinara.

'Osjećamo se sigurnije'

Na upit je li im bio problem promijeniti školu iskreno priznaju da malo je, no mudro su istaknuli brojne prednosti koje im pruža ova nova okolina.

-Meni je lijepo u ovoj školi, ali mi je bilo ljepše u našoj. Tamo ima više prostora pošto smo ovdje malo natiskani- prva nam je rekla Lucija, učenica 3. razreda.

S odgovorom je uskočio njen školski kolega Vid koji je naglasio da je u novoj školi čvršće i sigurnije jer je čitava zgrada novija od objekta u Dubrancu.

-I da, ispod nas su vatrogasci koji nam brzo mogu uskočiti u pomoć- dosjetljivo nam je rekao Vid.

Učenica Manuela kazala je kako joj nedostaje stara škola, no složila se sa svojim školskim prijateljima i potvrdila da joj se nova više sviđa jer je čvrsta i nije oštećena u potresu, za razliku od stare.

U razgovor se uključila voditeljica Meštrović koja je svoje mališane upitala što je s vanjskim prostorom, s obzirom da su se svi fokusirali na dojmove o unutrašnjosti objekta.

-Ovdje je puno bolje zato što ima parkić iza doma- začulo se iz školskih klupa, a ubrzo je stigla i jedna „primjedba“- meni se u ovoj školi ne sviđa što su zidovi ovakvi da se jako brzo uprljaju.

Spominjući vanjski prostor stare škole u Dubrancu, ravnateljica Meštrović kroz šalu je učenicima kazala kako su taj prostor uređivali roditelji i učiteljice, dok zgradu nisu zidali. Da su oni zidali zgradu ne bi joj ništa bilo u potresu, rekla je voditeljica što je klince glasno nasmijalo. Sliježući dojmove, svi su uglas kazali da bi se ipak voljeli jednog dana vratiti u staru školu ponajviše zbog prostora, no ovi učenici trećeg razreda svjesni su da to osobno neće dočekati.

Što se tiče prvog dana nastave u Bukovčaku koji je održan u ponedjeljak, voditeljica Irena otkrila nam je da su prvog dana svi dijelili ogromno uzbuđenje. Nastava im je izgledala tako da su se zapravo samo gledali, smijali i igrali te puno razgovarali.

-Djeca ovog kraja još uvijek su pod velikim stresom vezano uz potres i zapravo im je bilo jako važno da su pregledali cijelu zgradu i vidjeli da joj se ništa nije dogodilo. Nama je tako izgledao prvi dan ovdje. Evo, sada nakon tri dana njima se jako sviđa ovdje. Zadovoljni jesu, ali svima nedostaje prostora. Mi smo u Dubrancu bili naučeni na velike učionice i kabinete s učionicama, a imali smo kuhinju i zbornicu posebno. Tu smo se baš skučili. To vam je kao da preselite iz velike obiteljske kuće u neki maleni stan. Mora sve biti na svome mjestu da bi se moglo prolaziti. Ali ono što je sigurno jest to da su oni tu zadovoljni i da im je sve lijepo jer je novo. Uređuju nam i vanjski prostor da se njime možemo koristiti kada dođe proljeće i bit će im tu dobro- ispričala nam je voditeljica Meštrović.

Škola preko puta

Područna škola Dubranec broji 35 učenika. Okolnosti su se posebice promijenile za školarce iz Dubranca koji su uvijek prošetali do škole, no sada su i oni među onima koji putuju. Obrnuto je za školarce iz Bukovčaka, a u školi čak imaju i učenika koji su doslovce preko puta ceste.

-Najbliža učenica doslovce živi preko puta i do škole ima četiri koraka. Ali zanimljivo, to je učenica koja kaže da bi radije otišla natrag u Dubranec, valjda joj je ovdje previše blizu- kaže nam Meštrović kroz smijeh.

Učiteljski posao, takav kakav je, ponekad traži puno snalažljivosti i improvizacije te prije svega dobre organizacije. Iza djelatnika škole iznimno je puno posla još od 29. prosinca kada ih je pogodio potres koji je na njihovoj ustanovi ostavio crvenu oznaku. Na danima i danima napornog rada prilikom premještanja stvari iz škole prvo u društveni dom u Gustelnici, a potom i u Bukovčak, Irena kao voditeljica škole glasno zahvaljuje svojim kolegicama s kojima je odradila te i dalje radi lavovski posao. To su Martina Mamić, Anita Gorenc i Maja Malinović te njihove drage tete čistačice Željka Kos i Višnjica Kosić.

Tih šest odvažnih i upornih dama od potresa do danas svaki dan bilo je u pogonu, a kako kažu, ništa im nije bilo teško jer sve rade s velikom dozom ljubavi i entuzijazma.

Sjajni domaćini

Iz naselja Bukovčak koje sada ima gotovo jednak omjer „starosjedioca“ i pridošlih školaraca, prijašnjih godina dolazilo je najmanje učenika pa su, kako nam priča Meštrović, tako najmanje bili upoznati s tim krajem. No gostoprimstvo kakvo su im pružili mještani nikako nisu očekivali.

-Od prvog dana je predsjednik Mjesnog odbora, Ivica Cerovski, bio na terenu s nama i odmah se stavio na raspolaganje. Tu su nas ljudi odlično dočekali. Susjed preko puta već zna kada bus dolazi pa pripazi na cesti ako treba dok nam ne obilježe da je tu škola. Predsjednik svaki dan dođe i raspituje se treba li nam što jer se još nismo skroz snašle. Prvog dana učenike su dočekali i pokloni kojima su darovali sve đake- otkrila nam je Meštrović.

Kako je nastavila, stanovnici su oduševljeni što je škola ovdje i što se njih tiče oni mogu ostati zauvijek.

-Srdačno i toplo su nas dočekali i lijepo je znati da kad god nešto trebamo da uvijek imamo nekoga na raspolaganju i to nam je jako bitno s obzirom da smo ovdje sve žene i da nam ponekad treba i muška ruka. A tu su i roditelji također, uskočili su u pomoć što god da smo trebali- kazala je Irena dodavši da su prvo seljenje škole obavili uz roditelje i bivše učenike, dok su nošenje stvari iz društvenog doma u Gustelnici odradili roditelji, domari te one kao učiteljice.

-Srdačni su i topli ljudi, svakako sjajni domaćini. Nismo se tome ni nadali- zaključila je Irena.

A koliko su školarci i djelatnici škole zadovoljni mještanima koji su ih rado ugostili, toliko su oduševljeni i žitelji ovog malog naselja. Da je selo itekako živnulo nakon dolaska mališana potvrdio nam je i predsjednik MO, Ivica Cerovski.

-Naselje Bukovčak ima oko 46-47 stanovnika. Preseljenjem škole k nama cijelo naselje je živnulo, to je jednostavno dignulo selo. Mi smo zadovoljni i sretni, toliko mlade djece u selu nismo imali jako puno godina. Mi smo zadovoljni radom voditeljice Meštrović kao i s v.d. gradonačelnika, Krešimirom Ačkarom, što ima sluha za selo i općenito za Vrhovje te što su se potrudili da se ta škola ne odseli i da ta djeca ne moraju nekud dalje putovati. Krug koji autobus radi iznosi 48 kilometara dok pokupi svu djecu, a sada zamislite što bi bilo da ta djeca moraju ići još dalje 20 ili 30 kilometara u neku školu. Sretni smo što smo mogli omogućiti da škola bude tu u domu kod nas- rekao nam je Cerovski.

Dodao je da su u vezi uređenja ove nove škole koja se nalazi u sklopu vatrogasnog doma Bukovčak preostale još određene sitnice. Tako bi uskoro trebali urediti i sami parking te postaviti ogradu, igralište i sprave koje su u postupku nabave, a sve kako bi s dolaskom proljeća klinci mogli bezbrižno trčkarati parkom koji se proteže iza doma i tako uživati u svom djetinjstvu nakon traumatičnih događaja s kraja 2020. godine koji su ostavili traga i na svima nama starijima, a pogotovo na tim malim divnim bićima.

Galerija slika

PŠ Dubranec "preselila" u susjedstvo: U mjesto s 50-ak stanovnika stiglo je gotovo još toliko školaraca PŠ Dubranec "preselila" u susjedstvo: U mjesto s 50-ak stanovnika stiglo je gotovo još toliko školaraca PŠ Dubranec "preselila" u susjedstvo: U mjesto s 50-ak stanovnika stiglo je gotovo još toliko školaraca PŠ Dubranec "preselila" u susjedstvo: U mjesto s 50-ak stanovnika stiglo je gotovo još toliko školaraca PŠ Dubranec "preselila" u susjedstvo: U mjesto s 50-ak stanovnika stiglo je gotovo još toliko školaraca PŠ Dubranec "preselila" u susjedstvo: U mjesto s 50-ak stanovnika stiglo je gotovo još toliko školaraca PŠ Dubranec "preselila" u susjedstvo: U mjesto s 50-ak stanovnika stiglo je gotovo još toliko školaraca PŠ Dubranec "preselila" u susjedstvo: U mjesto s 50-ak stanovnika stiglo je gotovo još toliko školaraca PŠ Dubranec "preselila" u susjedstvo: U mjesto s 50-ak stanovnika stiglo je gotovo još toliko školaraca PŠ Dubranec "preselila" u susjedstvo: U mjesto s 50-ak stanovnika stiglo je gotovo još toliko školaraca PŠ Dubranec "preselila" u susjedstvo: U mjesto s 50-ak stanovnika stiglo je gotovo još toliko školaraca PŠ Dubranec "preselila" u susjedstvo: U mjesto s 50-ak stanovnika stiglo je gotovo još toliko školaraca PŠ Dubranec "preselila" u susjedstvo: U mjesto s 50-ak stanovnika stiglo je gotovo još toliko školaraca