Mladi kipar iz Vrbovca Mata CROata jedri punim jedrima

Mladi kipar iz Vrbovca Mata CROata jedri punim jedrima.Tek mu je 29 godina, a za sobom ima već 30 samostalnih izložbi.

Kažu, rekordno puno, s obzirom na godine. Ali, ništa čudno, pogotovo za one koji znadu nešto više o ovom mladom umjetniku, radoholičaru Mati CROati (Turiću), koji ne samo vrijedno radi (i 10-12 sati dnevno), već je i nepresušan izvor ideja...

Posljednja mu izložba upravo traje u galeriji Specijalne policije u Zagrebu, koje je otvorena prošloga utorka i traje do 24. studenoga, nazvanom "Između dva koncepta". Posjetitelji ovdje mogu pogledati i nesumnjivo uživati u jedinstvenim Matinim kamenim jedrima i najnovije, u ribama, kojima se okrenuo u nastavku svog umjetničkog stvaralaštva.

Likovna kritičarka Branka Hlevnjak tim povodom će kazati kako "Mata CROata (Mate Turić) brusi kamen, kleše, lomi, lijepi, urezuje, zarezuje, buši, radi mu intarzije staklom ili čime drugim, stvara iluzije i redovito, svakodnevno, predstavljajući publici svoje uratke komornih dimenzija na izložbama koje i nisu samo galerijske, već ambijentalne na otvorenom ili u alternativnom višenamjenskom prostoru."

Kratka biografija

Mata CROata ( Mate Turić ) rodio se 1987. godine u Zagrebu. Srednju klesarsku školu započeo je u Zagrebu, a završio u našoj najpoznatijoj u Pučišćima na Braču. Poslije srednje škole odlazi u vojsku, gdje je služeći vojni rok u vojarni izrađivao kamene r adove. Nakon završetka vojnog roka nastavlja raditi kao klesar, i to godinu i po dana na obnovi zagrebačke katedrale. Vrlo brzo upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu, a prije dvije godine završio je petogodišnji studij stekavši zvanje magistra kiparstva i profesora likovne kulture.ž

-Za Široki Brijeg sam odlučio nekako zbog "zova zavičaja". Naime, moj je otac doselio iz Imotskog, a majka iz Livna. A zašto Akademija? Pa, nakon klesarskog zanata, koji mi je prilično dobro išao, želio sam (i danas želim) naprijed, još više. Uporan jesam, eto završio sam i magistrirao, ali i naučio još iz srednje škole da se treba raditi i raditi, naučio sam rukovati strojevima, boriti se s rokovima i vremenom i to mi je danas dragocjeno iskustvo - priča nam u svom Vrbovcu.

Inače, živi i radi u svom ateljeu u obližnjem selu Banovo.

 Zašto kamen?
-To je nesumnjivo najteži materijal za rad. Ali, kad jednom uđeš u to, kad ga upoznaš, onda nema natrag.

Tematika se širi..

-Da, počeo sam s jedrima u kamenu. Onda sam prešao i na ribe, a pomalo se okušavam i u aktovima. Naravno, mašta radi, pa ima skulptura koje su i kombinacije jednog i drugog, pa se rađaju nove forme i teme. Ipak, javnost i publika me najbolje poznaju po jedrima i jedrenjacima s kojima sam se najprije i pojavio pred strukom i publikom. I, mislim da ih i dobro radim.

Gdje ste do sad izlagali?

 - Počeo sam prije sedam godina u svom Vrbovcu, a onda sam prošao kilometre i kilometre - cijelu Dalmaciju, Istru, Hercegovinu, eto do Zagreba. Zaista puno, a ova zadnja je i jubilarna, 30. samostalna izložba. Ako bih morao istaknuti neku posebno, onda je to zasigurno ona nedavna u Rastokama, za koju posjetitelji i kritika kažu kako je jedna od najljepših. Tu sam iskoračio iz tradicionalnog nastupa i koncepta - jedra sam postavio i na vodu, a teška su i do - 100 kila!

Lani ste proglašeni najboljim mladim umjetnikom u Hrvatskoj (Artists on Globe), mladim umjetnikom godine (Branka Hlevnjak), te "kiparom ispred svog vremena" (portal Akademija Art). O Vama piše više kritičara, ali Vas redovito prati prof. Hlevnjak, koja za Vas kaže...

-..."da stvaram vlastitu abecedu skulptura; ima toliko radova i motiva, a bez ponavljanja." Da, imam 30 samostalnih izložbi, više od 20 ih je popraćeno kritikom, a nijedna izložba nije bila ista. To je zaista rekord, za ovu moju dob.

Doma ste zapravo postigli sve (ili puno toga), a kada van?

-Da, želja mi je i preko granica Lijepe naše. Za početak, mogla bi to biti Ljubljana, ili Budimpešta..Ali, teško je to. Mi , likovni umjetnici nemamo svoje menadžere, poput sportaša. Jer, netko nas mora povesti, pokazati, "ponuditi". Mora nam netko pokazati put i otvoriti neka vrata. A, i nije baš jednostavno otići na neku izložbu - kompliciran je transport teških i zahtjevnih eksponata...

Ponavljam, u ovom sam poslu dobar i sada moram van! Želim pokazati i stranoj publici što se sve može napraviti vlastitim radom i upornošću. Odlučio samu ovome - uspjeti! (F. Simić)